Split nije jedan grad, nego tri različita grada u jednom. Svaki od njih postoji u svojoj vlastitoj stvarnosti, s drukčijim granicama, problemima i identitetima. Njihova međusobna neusklađenost predstavlja ključnu prepreku za budući razvoj cjelokupnoga metropolitanskog područja.

Prvi Split je mentalni. U najužem smislu, to je grad između Poljuda i Palače, a u širem smislu, to je izgrađeni prostor do splitske obilaznice (istočno od tog pravca asocijacije postaju bitno
drukčije). Splitski je poluotok prostor oblikovan konotacijama i sentimentima koji svoje korijene vuku iz povijesti i kulturnih referencija. Oblikovan je mediteranskim igrama, Marjanom, lukom, Varošem i socijalističkim stanovima, kamenom i betonom, ali i Marulićem, Meštrovićem, Tijardovićem, Vidovićem, Smojom, Lipovcem i TBF-om. To je Split kafića na Rivi, uskih ulica i kvartova izgrađenih do 1980-ih, grad turističkih brošura i kolektivnih sjećanja. To je sve ono što pomislimo kad kažemo Split odakle god da jesmo. No, taj asocijativni Split danas se suočava s dubokim promjenama: gubi stanovništvo, postaje žrtva prekomjerne turistifikacije, a njegove zimske puste ulice šokiraju svojim kontrastom s ljetnim gužvama i komunalnim kaosom takozvane sezone. Cijene nekretnina su nedostižne generacijama rođenima u proteklih tridesetak godina, pritisak investicija ruši autentičnost prostora i vizura, a infrastruktura – od kanalizacije do prometa – kolabira pod teretom sezonskih oscilacija. Ovaj Split sve je manje grad za život, sve je manje Kečkemetov Grad za čovjeka i Smojino Velo misto, a sve više scenografija koja se raspada pod cijenom vlastite nostalgije i manjkom održive vizije razvoja grada.

Drugi Split je administrativni. Formalno omeđen granicama koje imaju malo urbanog, geografskog ili funkcionalnog smisla, on uključuje istodobno prekinuto kontinuirano tkivo druge najveće aglomeracije na Jadranskom moru
kao i dijelove Čiova, naselja Žrnovnicu i Srinjine, dok prema Solinu i Podstrani crta nelogične linije razgraničenja. Izvan njegovih granica susjedne se općine razvijaju prema paralelnoj logici, bez ikakve objedinjujuće vizije zajedničkog razvoja. Tome odgovara i neusklađenost njihovih planskih dokumenata, što je detaljno obrađeno u poglavlju 3 naše prethodne publikacije Split 21.
Ovaj Split je proizvod kronologije i kompozicije povijesnih administrativnih odluka koje nikad nisu preispitivane, a ne stvarnih tokova života. Posljedica je nejednak razvoj – neke periferije su prepuštene potpunoj neplanskoj stihiji i zanemarene kao životne sredine dok druge privlače ad hoc investicije bez šire vizije zbog jednostavne činjenice da su komunalno uređenije. Javni prostori su fragmentirani, prometna povezanost oskudna, a pristup društvenim sadržajima varira od naselja do naselja. Formalni Split ne funkcionira ni kao cjelina, ni kao skup kvartova, ni kao upravljački sustav – njegove granice ne prate nikakvu stvarnu zajednicu kao ni prostornu logiku.

Treći Split je življeni. To je metropolitanski prostor koji se proteže od Trogira do Podstrane obuhvaćajući Kaštela, Solin, Klis, Seget, Čiovo, Stobreč i Brač, povezan svakodnevnim migracijama, ali rastrgan administrativnim barijerama. To je grad gradova kojem posvećujemo našu pozornost u ovoj studiji. To je grad gradova u kojem su mladi napustili uski poluotok jer im stan na Blatinama nije cjenovno dostupan, u kojem ljudi satima stoje u kolonam kod Salona Malla, u kojem Bračani gube sate u čekanjima trajekta, a radnici koji putuju iz Mravinaca u Kaštela na rad slušaju utakmice preko radija. To je i grad onih koji su otišli u Zagreb ili inozemstvo jer im ni mentalni ni administrativni Split nije mogao ponuditi prilike za stabilan život. Ovaj Split nitko ne prepoznaje iako ga gotovo 300 000 ljudi živi. Taj Split nema službeni status, ali je jedini koji stvarno postoji – kao funkcionalna, ekonomska i socijalna cjelina. I upravo taj Split zahtijeva novi pristup: prostorno planiranje koje će prepoznati njegovu metropolitansku prirodu, izgraditi ravnomjerne veze i riješiti probleme koji se ne završavaju na granicama općina i gradova.